Sjećanje na žrtve: Žepa nikada nije pala, izdali su je i prodali UNPROFOR i međunarodna zajednica

Svojih ubijenih rođaka, komšija i prijatelja sjetili su se učenjem dove i fatihe. Preživjeli tvrde da je Žepu tada izdala međunarodna zajednica te da je danas ovaj prostor prepušten sam sebi, bez adekvatne podrške povratku i stvaranja boljih uslova za život. Smatraju kako ovakav odnos nadležnih nisu zaslužili.

U julu 1995.godine zaštićena zona UN-a bila je osuđena na pad, a preživjeli borci tvrde kako ovaj prostor ne bi bio osvojen da nisu presudile druge stvari.

“Žepa nikada nije pala, ona je izdana od strane UNPROFOR-a i međunarodne zajednice. Mirovne snage su bile iz sastava Ukrajinskog bataljona. Njihova preokupacija je bio šverc i da odu odavde punih džepova. Sve su drugo radili osim što su štitili narod”, tvrdi Ramo Čardaković, ratni komandant.

Nakon pada tzv. zaštićene zone UN-a ubijeno je više od 450 nevinih ljudi, a više od hiljadu ih je protjerano ili odvedeno u logore smrti Šljivovica i Mitrovo Polje u opštini Čajetina u Srbiji, gdje su proveli oko 11 mjeseci. Za njihovo zatočenje, ubistva i brojne torture do sada niko nije odgovarao.

“Fond za humanitarno pravo je prije skoro deset godina podnio Tužilaštvu za ratne zločine krivičnu prijavu za zločine počinjene u oba ova logora. Ta krivična prijava je odbačena. Mi smo se obratili Evropskom sudu za ljudska prava smatrajući da će Evropski sud naložiti detaljnu istragu o dešavanjima u ovim logorima, ali to se nije desilo. Mi i dalje vjerujemo da će Tužilaštvo za ratne zločine uzeti u obzir dosje koji je Fond za humanitarno pravo predstavio krajem prošle godine i u kojem se detaljno iznose i dokazi o dešavanjima u logorima i odgovornim osobama iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije i da će oni postupiti po tom dosjeu, ponovo otvoriti istragu i podići optužnicu”, ističe Ivana Žanić iz Fonda za humanitarno pravo Beograd.

Danas stanovnike Žepe ne boli samo činjenica da niko nije odgovarao za počinjene zločine već i što je ovaj prostor doslovno zaboravljen. Edin efendija Šljivar, imam Medžlisa Islamske zajednice Žepa, plaši se da, ukoliko se nešto ne promjeni u odnosu prema ovom prostoru, ovaj dio BIH neće imati svojih stanovnika. U ovom mjestu čak nema ni ambulante, prodavnice niti redovnog prijevoza. Broj povratnika u Žepu sve je manji, a i oni koji su se vratili tokom zime odlaze u veće gradove.

“Ako se nešto uskoro ne poduzme plašim se da će se ovdje desiti nešto što mi je teško i izgovoriti, desit će se nestanak Žepe”, upozorava efendija Šljivar.

Komentariši