Sedma Muslimanska Brigada: Nastala je kao odgovor na agresiju koja je prijetila potpunim uništenjem naroda i Domovine!

7 Muslimanska je iznikla u vremenu velikog iskušenja, jednog od najtežih u hiljadugodišnjoj tradiciji BiH. U proteklom, izuzetno teškom periodu ona je predstavljala odgovor ljudi u BiH na neviđenu agresiju koja je prijetila potpunim uništenjem naroda i zemlje Bosne i Hercegovine. U ovom periodu bosanski čovjek je prvi put bio u bosanskohercegovačkoj armiji i prvi put se borio za odbranu svoje domovine, svojih naroda i svojih interesa.

Formiranje 7MBR:

Sedma muslimanska brigada nastala je iz jedanaest jedinica takozvanih Muslimanskih snaga – iz Zenice, Kaknja, Vareša, Žepča, Busovače, Travnika, Novog Travnika, Viteza, Visokog, Bugojna i Gornjeg Vakufa. U julu 1992. godine ove jedinice su objedinjene u Sedmi bataljon Prve zeničke brigade. Iz ovog bataljona formirana je 7. muslimanska brigada 17. novembra 1992. godine. Šerif Patković je jos 1993. uručio Aliji Izetbegoviću povelju kojom je proglasen za počasnog komandanta Sedme muslimanske brigade. Kasnije je Sedma, odlukom Predsjedništva BiH od 14. maja 1994. godine, dobila naziv Slavna. U zimu 1995. godine bila je razlogom sukoba unutar Predsjednistva BiH zbog optužbi petorice članova Predsjedništva da se islamizira Armija BiH. Nakon postignutog kompromisa unutar Predsjedništva BiH, njeni članovi 11. maja 1995. godine dodjeljuju joj naziv Viteška brigada. Borila se u sastavu 3. korpusa, ali je dobijala i direktne naredbe od Alije Izetbegovića kao, naprimjer, u vrijeme sarajevske krize, u ljeto 1993. godine. Na svečanoj smotri 21. augusta 1997. godine, komandant 3. korpusa Kadir Jusić je simbolično predao Sedmu vitešku mehanizovanu brigadu generalu Rasimu Deliću, komandantu Zajedničke komande Vojske Federacije. Treći korpus je ukinut, a Sedma muslimanska je opstala mijenjajući naziv u Sedma mehanizovana brigada. Uz četvoricu komandanata u različitim periodima (Asim Koričić, Amir Kubura, Š erif Patković, Halil Brzina), Sedma je imala i počasnog komandanta Aliju Izetbegovića, predsjednika Predsjednistva BiH, i emira Mahmuta ef. Karalića.

Asim Koričić, prvi komandant Sedme:

“Taktiku i logiku neprijateljskog ratovanja imali smo u malom prstu, a neprijatelj je nas prepoznavao po tekbirima. To je uvijek u borbi bila naša prednost, pa nije bilo neprijateljske linije koja je pred našim naletom ostala nerazbijena, i pored njihove neuporedive materijalno-tehničke prednosti.
Sedma muslimanska je tekbirom započela svoju borbu za odbranu Bosne i Hercegovine, časti i života bošnjačkog naroda. Tamo gdje se s tekbirima ulazilo u okršaj s neprijateljem, pobjeda je bila zagarantirana. Za nepovjerovati je ljudskom umu da smo agresiju na našu zemlju dočekali goloruki, da smo kao narod na početku agresije imali manje pušaka nego agresor tenkova i da smo takvu armadu uspjeli zaustaviti i pobijediti. I to je jasan dokaz da nema sile nad Allahom, da nema vojske nad Allahovom vojskom , a uz koga će biti Allahova vojska, nego uz onoga ko se bori na Njegovom putu… Tekbir je bio najjače oružje mudžahida Sedme. Tekbir je jačao nas moral, naš iman, ulijevao hrabrost u naša srca, a kod neprijatelja stvarao strah i paniku…
Mi zaista s ponosom možemo gledati na svoju borbu, na svoje pobjede, jer iza nas, nisu ostali ucvjeljeni, iza nas nisu ostali spaljeni objekti niti oskrnavljene vjerske svetinje, niti pak ono što nije humano i što nije dostojno časnih i čestitih ljudi. Ništa od toga nije bilo svojstveno Sedmoj, a umjesto toga nas su krasile najhumanije ljudske vrline i čistota naših pobjeda iz kojih smo izlazili s ponosom i išli u nove još veličantvenije.
Moj borac ne smije biti pijan i takav ići na zadatak, ne smije lagati, ustuknuti u borbi, ne smije ubiti dijete neprijatelja, jer bi bio odmah strijeljan, a to mu ni vjera ne dozvoljava. Mi nikada nećemo srušiti crkvu ili bogomolju. Sedma muslimanska bila je u Varešu, pa neka kažu fali li tamošnjoj crkvi išta.”

Halil Brzina, komandant Sedme muslimanske brigade:

”Sedma nije ratovala ni protiv Srba, ni protiv Hrvata, nego protiv onih koji su ubijali i pljačkali naše. Naša brigada prva je ušla u naseljeni dio Vareša, bilo je mnogo civila, nekoliko dana prije toga desio se Stupni Dol, imali smo mnogo poginulih boraca, međutim, dok su komšije bježale i ostavljale nejač, nasi borci su im prilazili i pomagali. Sjećam se starice koja se spoticala, jer sama nije bila u stanju hodati, kako je zaplakala i zahvaljivala našem borcu koji joj je prišao i kao rođenu majku unio je u kuću. Bili smo svjedoci nezapamćenog genocida nad muslimanima u BiH, zločina nad našom braćom i sestrama. Na stotine hiljada muslimana zvjerski pobijenih, napaćenih i ponižavanih po koncentracionim logorima smrti, na desetine hiljada silovanih muslimanki, na stotine hiljada protjeranih iz svojih domova. Najjeftinija tečnost na svijetu bila je muslimanska krv u Bosni. Muslimane je mogao ubijati ko je htio, bez bojazni da će za to nekad i nekom odgovarati. Protiv takvog zla se borila i izborila Sedma. Sva naređenja je izvršila i poštovala dokle god su bila u interesu odbrane BiH i koja nas nisu skretala i odvajala od Allahovog, dž. s. puta.”

Motivirani imperativom borbe za život, ali i imperativom slobode, kao mnoštvo potočića skupljenih u moćnu rijeku, borci ove zemlje okupili su se pod zastavom 7 Muslimanske (Armije BiH), da bi stopu po stopu, korak po korak, širili prostore slobode.

Komentariši