KO SU I GDJE SU UBOJICE IZ AHMIĆA: Koliko njih je još uvijek na platnom spisku Hrvatske vojske?

Pise: S. M.

  • Tragom najnovijih dokumenata iz hrvatske stampe u kojoj se otkrivaju imena egzekutora pokolja Bosnjaka u selu Ahmici i skandalozna uloga Hrvatske u zastiti lasvanskih zlocinaca, otkrivaju se do sada nepoznate cinjenice o perfidnim radnjama hrvatskih tajnih sluzbi u funkciji njihove zastite i prikrivanja prave istine;

  • Zlocinci Ljubicic, Sliskovic i Bralo jos su na platnom spisku Hrvatske vojske:
    I KRIJU SE U SELU KARIN U OKOLICI ZADRA!?

  • Tajno izvjestaj objavljen u Globusu i Nacionalu sacinio je Ivica Lucic, uputio ga Miroslavu Tudjmanu, a prikrili su ga Gojko Susak i Markica Rebic

  • Ante Sliskovic, u cijem je izvjestaju stajalo da su pokolj u Ahmicima pocinili “Srbi maskirani u uniforme HOS-a”, bio je do 1998. zaduzen za obezbjedjivanje dokaza za odbranu Blaskica!?

  • Kako je Ivica Rajic organizovao pogubljenje bezbjednjaka koji su istrazivali zlocin u Stupnom Dolu

  • Kordiceva desna ruka Ignjac Kostroman oficir Hrvatske vojske smjesten u Kninu organizuje smjestaj zlocinaca iz Ahmica

Otkako su dva najutjecajnija politicka casopisa u Hrvatskoj, Globus i Nacional, prije sedam dana objavili skandalozni sadrzaj dokumenta Hrvatske izvjestajne sluzbe (HIS-a) o zlocinu u Ahmicima, taj je slucaj u susjednoj drzavi postao prvorazredna medijska senzacija i za tamosnju javnost do sada najpouzdaniji dokaz kako je bivsa HDZ-ovska vlast vise od sest godina skrivala i stitila ratne zlocince koji su u zoru 16. aprila 1993.g. izmasakrirali 116 stanovnika bosnjackog sela nadomak Viteza.

Prema pisanju zagrebacke stampe, izvjestaj koji nosi oznaku strogo povjerljivo, datum 21. mart 1994. i potpis Djurdje Susak, supruge tadasnjeg ministra odbrane Gojka Suska i voditeljice HIS-ovog kadrovsko-financijskog sektora, hrvatskom predsjedniku Franji Tudjmanu urucio je njegov sin Miroslav, u to vrijeme rukovodilac hrvatskom drzavnom tajnom sluzbom.

Kompletnu informaciju o dogadjajima u Ahmicima, na trazenje Tudjmana-obavjestajca, prikupili su agenti bosanske ispostave SIS-a, po nalogu Ive Lucica, nakon sto se ispostavilo da je tadasnji sef vojno-obavjestajne sluzbe HVO-a za srednju Bosnu Ante Sliskovic nekoliko mjeseci ranije u Mostar poslao lazni izvjestaj u kojem je zlocin nad bosnjackim civilima pripisan srpskim vojnicima (zamaskiranim u uniforme HOS-a) i engleskim tajnim sluzbama.

KOLIKO KORISTI ZA BLASKICA

Globus objavljuje da je pronadjeni tajni dokument kratak i vrlo konkretan, s imenima pravih nalogodavaca i egzekutora, te da se temelji na iskazima nekoliko svjedoka koji su u Ahmicima bili u vrijeme kada je zlocin pocinjen.

Vec u samom uvodu pise da je napad na bosnjacko selo izvela jedinica za specijalne namjene “Jokery”, pod zapovjedanjem Vlade Cosica i Paske Ljubicica, zapovjednika ´Cetvrte bojne´, Vojne policije HVO-a u Vitezu, te skupina kriminalaca koji su sa tom zadacom pusteni iz zatvora Kaonik kod Busovace.

Medju njima, navodi se dalje u izvjestaju, krajnje su se nekontrolisano ponasali Miroslav Bralo Cicko i Ivica Antolovic Sjano, koji su bili zatvoreni zbog ranije pocinjenih ubistava, dok se izvjesni Zoran Kristo agentima SIS-a pohvalio kako je on licno srusio dzamiju u Ahmicima.

U pronadjenim dokumentima za koje se znalo da postoje, iako ih branitelji generala Tihomira Blaskica sve do prije desetak dana nisu uspjeli dobiti, ne pise ko je naredio da se oslobode kriminalci cije je hapsenje ranije naredio upravo tadasnji komandant HVO-a u srednjoj Bosni, ali se zato navodi kako postoje brojne indicije da je to uradio Dario Kordic.

Pocinitelji zlocina u Ahmicima, iako je njihov identitet najvisem hrvatskom drzavnom vrhu bio dobro poznat, u srednjoj su Bosni mirno zivjeli sve do prije dvije godine, kada je odbrana generala Blaskica u sudnici Haskog tribunala povukla pitanje odgovornosti Ljubicica i Sliskovica, o cemu je u Slobodnoj Bosni pisalo u nekoliko navrata.

Hrvatsku je javnost, u ovom slucaju, najvise sokirala informacija da su bivse drzavne vlasti cetvorici prvoosumnjicenih: Paski Ljubicicu, Anti Sliskovicu, Miroslavu Brali i Vladi Cosicu, po sluzbenom nalogu Tudjmanovog savjetnika za sigurnost Markice Rebica, nakon svjedocenja generala Blaskica, promijenile identitet a potom im osigurale tajna skrovista u napustenim srpskim kucama na potezu od Zadra do Knina, te cinjenica da nove policijsko-obavjestajne strukture o njihovom sadasnjem statusu nemaju pouzdanih podataka.

Tajni dokumenti HIS-a koji su proteklih godina brizljivo cuvani u Uredu pokojnog hrvatskog predsjednika, osim Blaskicevom odvjetniku Anti Nobilu i medijima, proslog su tjedna, tokom njihova boravka u Zagrebu, uruceni i zvanicnim predstavnicima Haskog suda, pa je jos uvijek prerano nagadjati u kojoj ce mjeri najnovije otkrice utjecati na procese koji se pred Medjunarodnim tribunalom za ratne zlocine trenutno vode. U tom se smislu namece nekoliko pitanja. Hoce li dokumentacija HIS-a utjecati na presudu drugostepenog Sudskog vijeca u zalbenom postupku generala Tihomira Blaskica koji je zbog zlocina u Ahmicima osudjen na 45 godina zatvora? Da li ce protiv Ljubicica, Sliskovica, Cosica i Brale biti podignute nove optuznice, ili ce taj slucaj Haski sud prepustiti pravosudnim organima u Hrvatskoj ili u BiH? I na kraju, hoce li sluzbene informacije HIS-a koje su, bez dvojbe, Blaskicevim odvjetnicima s razlogom uskracivane, ponukati haske istrazitelje da istragu o zlocinima koje su hrvatske jedinice pocinile u Lasvanskoj dolini povedu u drugom smjeru, a krivce potraze u visim vojnim i politickim instancama, cega su se vlasti u Zagrebu, posljednjih godina, najvise pribojavale?

RAJIC JE SPALIO DUZNOVICA!

Nije nimalo slucajno da je svaki ozbiljniji pokusaj da se rasvijetle hrvatski zlocini u srednjoj Bosni okoncan misterioznim ubojstvima, radikalnim promjenama u policijskim, vojnim i obavjestajnim sluzbama, te sklanjanjem kljucnih aktera kojima se prije nekoliko godina poceo gubiti svaki trag.

Cilj te operacije koja je isplanirana u Hrvatskoj, a u BiH provedena uz pomoc ovdasnjih HDZ-ovih satelita, bio je da se sudskim presudama dvojici najvisih hrvatskih vojnih i civilnih aktera, Tihomiru Blaskicu i Dariju Kordicu, zauvijek stavi tacka na sve zlocine koje su jedinice HVO-a, provodeci suludu politiku iz Zagreba, za sobom ostavile u srednoj Bosni.

Sudeci prema popisu onih koji su u Scheweningenuu trenutno zatvoreni, prva faza te akcije uspjesno je okoncana. Kao sto se u izvjestaju HIS-a navodi, ponovnu istragu o zlocinu u Ahmicima, Miroslav Tudjman povjerio je svom provjerenom saradniku, nekadasnjem sefu SIS-a u BiH Ivi Lucicu, koji je za taj zadatak angazovao radnike sluzbe u Operativnoj zoni Srednja Bosna: nacelnika sigurnosti u vareskoj brigadi HVO-a Bobovac Zvonka Druznovica, pomocnika komandanta za sigurnost HVO-a u Kiseljaku Zeljka Bosnjaka i Davora Lovrica. Prema informacijama SB, osim o Ahmicima, Bosnjak i Lovric dobili su zadatak da Upravi SIS-a u Mostaru dostave informaciju o organiziranom svercu oruzjem, hranom i gorivom koji je Ivica Rajic, bivsi zapovjednik Druge operativne grupe HVO-a u Kiseljaku, kontrolisao u srednjoj Bosni. Od Druznovica je naknadno zatrazeno da napise dodatni izvjestaj o zlocinu koje su Rajiceve jedinice pocinile u selu Stupni Do kod Varesa 22. oktobra 1993., kada je ubijeno 27 bosnjackih civila.

Vise javno tuziteljstvo u Vitezu podiglo je 15. augusta ‘95. optuznicu protiv Ivice Rajica, Dominika Ilijasevica Come, komandanta diverzantske jedinice Maturice i Vlatka Trogrlica, komandanta Druge bojne brigade Ban Josip Jelacic, u kojoj se terete za ubistvo Druznovica, Bosnjaka i Lovrica, te Ivice i Marka Pecirepa.

Prema tekstu optuznice, Ivica Rajic je 17. augusta 1993. izdao usmenu naredbu Ilijasevicu i Trogrlicu da likvidiraju Zeljka Bosnjaka i Marka Pecirepa, za kojeg je sumnjao da ga spijunira, sto su oni uradili istu vecer. Ivicu Pecirepa pripadnici diverzantskih jedinica Apostoli i Maturice uhapsili su u selu Parezevicima kod Kiseljaka, odakle je odveden na smetljiste u mjestu Banove Njive i ubijen. Davor Lovric je mucki ubijen strujom, na obali rijeke Lepenice, krajem oktobra iste godine. Njegovo ubistvo naknadno je predstavljeno kao nesretan slucaj, uz objasnjenje kako je poginuo pecajuci ribu. Zvonko Druznovic je likvidiran 23. februara ‘94.

BRALO SE ZELIO PREDATI!

Na sudskom procesu koji je pred Visim sudom u Mostaru vodjen u septembru 1995., Rajicev odvjetnik Josip Muselimovic tvrdio je da se radi o politicki montiranoj optuznici. Sva su trojica oslobodjena, zvanicno zbog nedostatka dokaza, a nezvanicno pod pritiskom Mladena Naletilica Tute, Mate Bobana i Gojka Suska.

Kada je protiv njega zbog zlocina u Stupnom Dolu podignuta haska optuznica, Rajic je u reziji hrvatskih tajnih sluzbi premjesten u Split, gdje je osim stana dobio i novo ime – Viktor Andric.

Nakon sto su ga u vojnom odmaralistu Dujmilovo prepoznali novinari, ovaj je bivsi oficir JNA, za kojeg se vjeruje da je na ratnom svercu stekao visemilionski imetak, trajno sklonjen na sigurnije mjesto i od tada se o njemu vise nista ne zna.

Izvjestaji o kriminalnim rabotama Ivice Rajica, Mladena Naletilica Tute i Vinka Martinovica Stele koje je Ivo Lucic slao svom nadredjenom, Miroslavu Tudjmanu u Zagrebu, glavni su razlog zbog kojeg je taj hercegovacki obavjestajac od apsolutnog povjerenja bio u nemilosti Gojka Suska i Ljube Cesica Rojsa. Pokojnom ministru odbrane i njegovom najdrazem generalu nikako nije islo u prilog da hrvatski predsjednik sazna za sve prljave poslove njihovih hercegovackih miljenika, i to od rodjenog sina licno. Medju osumnjicenim za zlocin u Ahmicima, prvi je iz srednje Bosne maknut Miroslav Bralo Cicko, registrovani narkoman, koji se odmah nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, odnosno kada je zlocin nad bosnjackim civilima dobio medjunarodnu dimenziju, pokusao predati vojnicima tadasnjeg IFOR-a. Navodno je Bralo u IFOR-ovoj bazi kod Viteza ispricao sto se sve u Ahmicima dogadjalo, ali njegovo svjedocenje tada niko nije ozbiljno shvatio. Pored agenata hrvatske vojno-obavjestajne sluzbe koji su reagovali zurno i naredili da se nepouzdani svjedok zlocina hitno izmjesti iz BiH. Po nalogu Ivice Primorca, bivseg nacelnika Uprave SIS-a u Mostaru, Bralo je krajem ‘96. preseljen u Knin, gdje se, prema nekim naznakama, jos uvijek nalazi.

Pocetkom iste godine u Knin je iz Busovace emigrirao prijeratni tehnicki sekretar u HDZ-u BiH Ignjac Kostroman, koji je sa sobom poveo cijelu porodicu. Kostroman, jedan od najblizih Kordicevih saradnika, predstojnik njegova ureda i ratni glasnogovornik Prve operativne grupe HVO-a u srednjoj Bosni, u Knin je otisao u strahu od haske optuznice, iako je, prema raspolozivim dokazima, malo vjerojatno da ce se Medjunarodni sud njegovom ratnom ulogom ikada ozbiljnije pozabaviti. Kostroman, naime, u vrijeme hrvatsko-bosnjackog sukoba, osim navedenih, nije imao drugih civilnih i vojnih duznosti, niti je ikada bio u zvanicnom sastavu Operativne zone Srednja Bosna. On je od strane Kordica bio zaduzen za politicku emancipaciju srednjebosanskih Hrvata i podizanje morala vojnika HVO-a, sto je konkretno znacilo da ih je trebao uvjeriti kako BiH nema buducnosti, te da ce se Srednja Bosna nuzno pripojiti Hrvatskoj.

Ratnohuskacka retorika na politickim sijelima i obavezno slikanje u vojnoj uniformi pod punom ratnom spremom, za Kordica su bili dovoljni razlozi da Kostromana, krajem 1993., predlozi za ministra odbrane u Vladi bivse Hrvatske republike Herceg-Bosne, nakon sto je sa te duznosti smijenjen Bruno Stojic a na njegovo mjesto privremeno postavljen Perica Jukic. Kostroman je u Ministarstvo odbrane dosao godinu dana kasnije, kada je na funkciji nacelnika Politicke uprave zamijenio sadasnjeg hrvatskog konzula u Mostaru Ciru Grubisica. Po dolasku u Knin nakratko je vrsio duznost dopredsjednika HDZ-a u pustom gradicu, koji je, izmedju ostalih, i njegovom zaslugom u protekle cetiri godine naseljen bosanskim Hrvatima. Nakon sto mu je sugerisano da bi mu politicki angazman i aktivna uloga u organizovanju “humanog preseljenja” mogli donijeti negativan publicitet, s cinom pukovnika Hrvatske vojske zaposlio se u Zbornom podrucju Knin. Na toj se duznosti jos uvijek nalazi. Drugog Kordicevog bliskog saradnika, komandanta Vojne policije HVO-a u Busovaci Vladu Cosica, cija se jedinica posebno “isticala” u operacijama istjerivanja i premlacivanja Bosnjaka u tom gradu, te po kradji njihove imovine, radnici HIS-a, po nalogu iz Zagreba, izmjestili su u mjesto Karin kod Zadra.

ZBOG PIJANSTVA LJUBICIC I SLISKOVIC ISTJERANI IZ ISTRE!

Pasko Ljubicic, prijeratni oficir bivse JNA na sluzbi u Makedoniji, prvi komandant OZ Srednja Bosna, a od ‘93. ratni komandant Cetvrte bojne VP HVO-a u Vitezu, iz srednje Bosne je otisao 1994., kada ga je Valentin Coric, tada ministar unutarnjih poslova u Vladi Herceg-Bosne, nagradio funkcijom sefa Uprave civilne policije, a naknadno promovisao u jednog od svojih najblizih pomocnika. U MUP-u Hercegovacko-neretvanske zupanije Ljubicic je, na raznim poslovima, bio uposlen sve do polovice 1998., kada je postavljeno pitanje njegove odgovornosti za zlocine prema Bosnjacima u Vitezu i okolnim selima. HIS mu tada pronalazi novi smjestaj u Istri gdje ce mu se, iz istih razloga, ubrzo pridruziti i Anto Sliskovic.

Anto Sliskovic, autor prve (lazne) verzije izvjestaja o zlocinu u Ahmicima do tada je od strane hrvatske obavjestajne sluzbe bio angazovan kao koordinator ekipe za prikupljanje dokumentacije za odbranu Blaskica i Kordica u Haagu?!

U Istri se ovaj obavjestajno-policijski dvojac nije zadrzao dugo, buduci da je zbog cestih incidenata koje su u pijanom stanju izazivali na javnim mjestima, procijenjeno kako taj dio Hrvatske za Ljubicica i Sliskovica i nije najsigurnije mjesto. Nakon posljednje tuce, prebaceni su, prema informacijama naseg lista, u Karin kod Zadra. Navodno je Sliskovic tada posjetio Ignjaca Kostromana u Kninu i od njega zatrazio da mu pomogne da se preda.

Ante Sliskovic, Pasko Ljubicic i Miroslav Bralo jos se uvijek nalaze na platnim spiskovima Hrvatske vojske.

Ostale troskove njihovog boravka u Hrvatskoj donedavno je placalo preduzece Monitor iz Gruda. Na potezu od Zadra do Knina, zajedno s porodicama, u praznim kucama hrvatskih Srba zivi jos najmanje desetak nekadasnjih pripadnika jedinice za posebne namjene Jokery, koji su se tamo sklonili daleko od dometa SFOR-a. Predstavnici nove vlasti u Hrvatskoj, zbog dvomjesecnog oklijevanja da pohapse osumnjicene zlocince, izlozeni su ostrim kritikama javnosti i zasigurno ce morati reagovati vrlo brzo.

Hrvatski predstavnici u BiH koji su presudu generalu Blaskicu jednoglasno osudili, otkrivanje tajnog izvjestaja HIS-a, bez obzira na vaznost koju ti dokumenti imaju, primjetno su izbjegli komentarisati.

Sto i nije tesko razumjeti buduci da je nekima medju njima sadrzaj HIS-ovih skrivenih arhiva od ranije dobro poznat.

IZVOR: camo.ch

Komentariši