Heroj Jasmin Ljaljić: Nisam se borio za nagrade i počasti, već za svoj kraj i svoju Bosnu!

Ratni intervju sa komandirom jedinice za specijalne namjene 208. brdske brigade Ćelić

Gromovnik iz Ćelića

Među imenima velikih sinova RBiH, ostaće zapisano i ime Jasmina Ljaljića, pripadnika jedinice za specijalne namjene u 208. brdskoj brigadi Ćelić. Za veliki doprinos širenju oslobodilačkog pokreta i ispoljeno junaštvo u borbi protiv okupatorskog zlotvoja, Ljaljić je drugi borac ove brigade grudi krasi najveće ratno priznanje – Zlatni ljiljan.

Dok se Ćelić budio iz sna, kojim je spavala i Bosna, dok se razgovaralo, pregovaralo i organizirali se mitinzi mira zajedno sa 40 momaka, Ljaljić vrši užurbane pripreme za otpor dolazećem agresoru. Velike pobjede koje su izvojevali borci 208. brdske brigade, ne mogu se ni zamisliti bez učešća jedinice za specijalne namjene, u kojo je alfa i omega Jasmin Ljaljić.

-Uz čestitke pitamo kako je primio vijest o počasti i šta osjeća nosilac ovog visokog ratnog priznanja?

Vijest o dodjeli priznanja jako me obradovala. Toga dana nije bilo srećnijeg čovjeka na svijetu. Radost mojih boraca jednako je draga kao i sama nagrada. Uostalom, ovo je naše zajedničko priznanje. Nisam se borio za nagrade i počasti, već za svoj kraj i svoju Bosnu. Nagrada je potvrda našeg puta i obaveza za borbu sa još više žara.

-Jedinica kojom uspješno komanduje Jasmin Ljaljić zna samo za uspjehe. Opremljena je najsavremenijom opremom, ima hrabre i neustrašive borce i uzdanica je 208. brdske tako i susjednih brigada. Tamo gdje je najteže, tu su “grom momci” ili Ljaljići kako narod i borci ćelićkog i brčanskog kraja već nazivaju ovu jedinicu. Kako je ona nastala?

Jedinica je izrasla od boraca interventnog voda u kome je bilo nas šest braće, otac i njegova dva unuka. Otuda i naziv Ljaljići. Ratni put ove jedinice je i moj ratni put. Ni jedna akcija nije izvedena bez mene. Načela koja sam prihvatio obaveza su i za borce: fizička pripremljenost, obučenost u rukovanjima svim oruđima i oružjima, upravljanje svim motornim vozilima, biti dobar strijelac, izviđač, diverzant…

-Borci Ljaljiće poznaju kao neustrašive momke, njihova su uzdanica, a četnici ih pamte po pometnjima koje čine u njihovim rovovima. Takvih akcija je bilo mnogo…

Izdvojio bih “Fruktal”, Lukavicu, Pukiš, Šatoroviće, Boderište, Vranovaču, Dizdarušu, Omerbegovaču, Brod, a posebno Lipovac, koji je krajem proljeća ove godine pao u ruke agresora. Pozvani smo u ispomoć i istog dana vratili u naše ruke. Bila je to bitka za nezaborav, a bogami, dobili smo i dobar “miraz” od četnika u MTS-u. U toj akciji naročito su se istakli Suad Šadić, Samir Tutić, Samir Cifrić, Ibrahim Šadić, Redžep Ljaljić i Remzo Džafić. Moji borci su najbolji, teško bih nekoga od njih posebno izdvojio.  “Zlatni ljiljan” dijelimo, svi smo pozlaćeni.

Što se komandira Jasmina tiče, njegova jedinica je njegovo ogledalo. “Zlatni ljiljan” pristaje jednom od junaka ovog rata.
Nažalost, otac Mustafa i brat Mehmed nisu dočekali da podijele radost sa svojim Jasminom, najmlađim među neustašivom braćom Ljaljić. Svoje živote položili su braneći domovinu.

Alija Škripić

Komentariši